Pripremajući se za ovaj post našao sam na stranicama Indigo svijeta slijedeći uvod:
Je li vam se ikad dogodilo da pomislite na neku osobu, a ona vam odmah nakon toga telefonira? Ili da telefonirate nekoj osobi i ona vam kaže: «zamisli, baš sam mislila na tebe»? Ako vam se to dogodilo, nemojte misliti da ste po nečemu posebni. Ispitivanja su pokazala da je u prosjeku 80 posto ljudi doživjelo tako nešto! Dakle, to je svakodnevna stvar. Ali to što je svakodnevna ne znači da nije neobična i posebna, dapače!
*********************************************
U mojim mlađim danima interesirala su me ta granična područja ljudskog uma. Dokazana, potkrijepljena sa mnoštom primjera pa opet uvijek po strani službene znanosti.
Ovdije želim pričati baš o telepatiji.
Poznato je da što je dvoje ljudi bliskije povezano, počevši od jednojajčanih blizanaca pa sve do ljubavnika to su i telepatska opažanja češća i stvarnija. Ponekad toliko stvarna da jedna osoba može osjetiti trenutak u kome se nalazi druga osoba.
Interesantno područje i na neki sam način bio ljubomoran na one koji su imali takva iskustva.
Bio kažem jer od nedavno i sam sam svjedok ljepote takvih trenutaka.
Dio vas, čitatelja Teutinih i mojih blogova, primjetio je poseban odnos nas dvoje.
I je poseban. Jedna prekrasna ljubav. Moglo bi se reći ljubav o kojoj možete samo maštati.
Zbog života u različitim gradovima naša ljubav živi u našem svijetu virtualne stvarnosti u kome su mobiteli na prvom mjestu a poslije njih dolaze sve ostale blagodati komunikacije današnjeg vremena.
Jasno je da je ovaj njen godišnji isključio sve te ostale mogućnosti i upravo je to vrijeme tih telepatskih mogli bi slobodno reći susreta.
Poćeo sam primjećivati da bih uzeo mob u ruku da joj se javim i u istom trenutku stiže njena poruka, u trenutku dok dižem zaslon moba ili se upravo spremam pisati, dok pišem. U početku sam bio sretan što smo se našli da mislimo jedno na drugo u istom trenu. Bio sam pun onog prekrasnog unutarnjeg zadovoljstva. Pa ipak sam sve pripisivao slučajnosti iako je vjerovatnost da u dnevnih 86400 sekundi baš isti tren učinite isti pokret premala a da bi uopće bila slučajnost.
Na sve sam poćeo gledati drugim očima kada se vraćala sa Raba.
Poćeo sam pisati poruku i napisao: Draga nadam se da ste…(zazvonio je mob i stigla je njena poruka)…imali ugodan put i da ste skoro doma(nastavio sam pisati). Nakon toga sam otvorio njenu poruku u kojoj je pisalo: Dragi, ugodno smo putovali i upravo smo ispred Zg.
Odgovorila je na moje pitanje koje još i nije bilo poslano, koje je zapravo bilo još samo misao.
Sada mi više nije neobično kada me pozove, znate ono kada ne odgovarate na poziv već je samo registriran, tek da se javi, a ja upravo u tome trenutku pišem ljubavnu poruku. Ljepota je u tome što jedan njen mob vodim pod imenom Volim te, a drugi kao Pusa ljubavi i često upravo taj neodgovoreni poziv pokazuje šta mi je željela reči u trenutku dok pišem. Najčešće je to upravo odgovor na moj sms koji još nije ni poslan.
Prekrasna igra dvoje zaljubljenih.
Ovaj post nisam pisao da bih se hvalio nama već da vas potaknem da kroz svoje komentare iznesete svoja iskustva.
Sjedim na balkonu i gledam more. U daljini svjetla Omišlja, Njivica i Malinske.
Daleko iza Rab. Ne vidi se no srce mi je tamo.
Osjetim život ljeta koje nije moje.
Tako Te želim zagrliti i šetat sa tobom, uz tebe osjetit taj život. Biti zagrljeni uz more u toploj ljetnoj noći.
Toliko te želim pored sebe ljubavi.
Volim Te draga. ( SMS )
************************************************
Kako biti sam u toploj ljetnoj noći obasjanoj mjesećinom na moru.
U noći koja budi ćežnje, budi želje za voljenom.
Zaklapam oči, zadržavam tu sliku mjesećine na moru i puštam da srce njome krene u daljinu.
Znam srce će srce naći i biti ćemo zajedno daleko od svih. U toj toploj ljetnoj noći.
I sjedit ćemo zagrljeni uz more i mjesećinu.
U toj toploj ljetnoj noći.
Ne ćemo šaptat ljubavne riječi. Srca će pričat.
U toj toploj ljetnoj noći.
I usne će tražiti usne.
U toj toploj ljetnoj noći.
I biti ćemo i more, i mi i mjesećina.
U toj toploj ljetnoj noći.
Napokon nakon punih mjesec dana rada iz netkafea danas sav sretan sjedim za svojim strojem.
Već je i vrijeme.
Trudio sam se održavati blogove ažurnima, ponešto sam i napisao.
Kao što ste primjetili na Teutinu zamolbu pokušavam i njenom blogu i blogerima dati malo njene vedrine i duše, svaki dan prenesti njene pozdrave i puse.