25.10.2006., srijedaUz godišnjicu bivanja na blogu
|
Nakon svih zajedničkh trenutaka koje smo proveli na blogu, nakon svih prekrasnih trenutaka koje smo proveli daleko od očiju blogera, napokon je došao dan kojem je vodilo sve ono što smo zajedni radili i imali. Dan našeg blog vjenčanja. Dugo sam razmišljao šta napisati u ovoj prigodi. Da li objaviti svećarski post, da li u postu pokušati dočarati sam čin vjenčanja. Kako smo odlučili da se sve zapravo odvija na Teutinom blogu odustao sam od takvih zamisli. Pisati o jednoj prekrasnoj ljubavi o kojoj se sve zna ne bi imalo smisla. Stoga odlučih tek svojoj Dragoj, svojoj Ljubavi pokloniti na ovoj stranici prsten i buket ruža, pokloniti sebe zauvijek. Ljubavi moja Volim te. Svi ste kao dragi gosti pozvani na vjenčanje koje se u živo odvija kroz komentare na blogu moje Drage |
Dragi naši blog prijatelji, naši blog suputnici i supatnici. Vi koji nas iskreno podržavate i Vi koji nas možda i osuđujete. Zapravo svi Vi koji nas na neki način pratite kroz Teutine i moje postove, kroz našu igru u komentarima, znate kako je naš odnos od blog prijateljstva prerastao u jednu prekrasnu ljubav koja je izašla iz tog našeg virtualnog svijeta. Pročitali ste na Teutinom Blogu najavu našega blog vjenčanja, vidjeli ste pozivnicu na to blog vjenčanje. Siguran sam da je mnogima prva misao koju ste pomislili bila: Evo Teuta i Starac ili Veliki zeleni opet žele nečim posebnim privuči pažnju. I normalna je takva misao budući smo već mnoge granice na blogu pomicali pa zašto ne još jednu. Ovaj nam puta to nije osnovna nakana. Želimo pred Vama i uz Vašu pomoć ozvaničiti tu našu ljubav koja živi u tom našem čudnom svijetu, toj mješavini virtualne i stvarne stvarnosti. U toj mješavini svjetova samo je naša ljubav stvarna. Prekrasna u svojoj ljepoti i bolna u svojoj stvarnosti. Prekrasni su zajednički trenuci koje provodimo u ovom svijetu virtualne stvarnosti. Prekrasni su zajednički trenuci koje ukrademo u stvarnom životu. Uzvišena je u svojoj ljepoti. A tako je bolna u trenucima spoznaje stvarnosti, onda kada postajemo svjesni da je ta prekrasna ljubav zapravo sve što imamo i što možemo imati. Bolna do jecaja i suze u oku, do onog čvrstog zagrljaja za koji poželimo da nam se ruke ukoće i ostanemo vječno zagrljeni. Vođeni takvom ljubavi odlučili smo kad već ne možemo u stvarnom svijetu da ju na neki način pokušamo «ozakoniti» u ovom virtualnom svijetu gdje je i rođena. Računamo pri tome na vašu iskrenu pomoć. Sam čin vjenčanja bio bi na stanoviti način preslika stvarnoga vjenčanja. Blog kumovi i kume, blog matičar, blog djeveruše, dragi blog gosti. U tome očekujemo Vašu pomoć. Obred bi bio vođen na Teutinom blogu kroz komentare u koje bi željeli da u poćetku budu uključeni samo oni blogeri koji su nužni za normalno odvijanje vjenčanja, a poslije toga svi ostali dragi prijatelji. Želimo da sa Vama podijelimo svoju sreću, da nam pomognete u toj našoj sreći. Kako je ovo uvodni post očekujemo i Vaše prijedloge. Mislimo da bi to blog vjenčanje organizirali slijedeći tjedan, sve ovisi o tijeku priprema. Iskreno očekuju vašu pomoć: Teuta kao mlada i Starac i more ili Veliki zeleni kao mladoženja |
Siguran sam da svi vi, dragi prijatelji, dobro znate šta je to dvosruki aksl. A...? Pa kako ne bi znali, nismo li mi prava klizačka velesila. Veći i od onih tamo rusa, veći od skandinavaca, o kinezima da se i ne priča. E taj dvostruki aksl vam je okretanje oko svoje osi u zraku uz poskakivanje po ledu. I tako to kao što mu smo ime kaže čak dva poskoka. Obično ga na ledu izvode curetki u kratkim lepršavim suknjicama. Znaju one i pasti nakon prvog, a bogme i nakon drugog skoka. Jeben je taj led. Znam, sada se vi sigurno pitate: A šta sada starac kenja kad led nije njegovo područje. Zašto se rađe ne uhvati svoga mora i svoje ljubavi. Zar je otišao skroz na ocat. Ma nisam vam ja baš toliko još prolupao. Većina je vas čitala mnogobrojne Teutine gafove. Jednom sam takvom i sam bio nazočan i toliko smo se smijali da smo odlučili i da ponešto napišem o tome. Nakon prekrasnih trenutaka, nakon opuštanja u zagrljaju samo smo se pogledali i poljubili i sve smo znali. Željeli smo ispuniti još jedan dio naše mašte. Često nas je maštanje i pričanje o pissu uzbuđivalo. I ima li li zapravo u tome išta ružno i prljavo ako to oba partnera žele priuštiti jedan drugom. Čista topla partnerova tjelesna izlučevina koja se cijedi niz vaše tijelo. Ukoliko nemate predrasuda razbuđuje maštu, pobuđuje ludu želju. Već je sama misao da to želite jedno drugom učiniti izuzetan erotski stimulans. Jedino pravo mjesto za takvu igru je kupatilo i tuš pri ruci. Sam pogled odozdo na partnera koji vam to čini dovodi do ludila. I bilo je stravično ludo. Bilo je prekrasno, bilo je neponovljivo. A sada da se vratim na onaj dvostruki aksl sa početka priće. Nakon toplog tuša ona je požurila iz kupatila a ja sam se zadržao još tren uživajući u toploj vodi. Iznenada se iz hodnika začuo stravičan krik. Od krika se smrzla voda u tušu, komadiči leda padali su po mojim nogama. A onda se još začulo i ono pljasssss kao kada lupite mokrom krpom po podu. Trenutak zlokobne tišine i opet krik i lomljava. Toliko sam se sledio da nisam mogao zakoraknuti ispod tuša od straha. Kad sam napokon došao do sobe vidim nju kako skrušena pogleda sjedi na krevetu, gleda me ko malo dijete i kaže: pala sam. I tako dva puta. U zraku je još stalno lebdio onaj stravični zvuk pljasssssssss. Nakon što smo se pribrali pregledali smo da li su sve kosti u redu. Na sreću nije bilo vidljivih tragova pada. Pala je i poneka pusa za utjehu. I onda smo se počeli smijati ludo, nezaustavljivo ludo. Uzeo sam mob i pošao u hodnik ovjekovječiti to zlokobno mjesto. Samo tragovi vode na pločicama odavali su svu tragiku događaja. A zidovima je još ječao urlik i onaj stravičan pljasssssssssssss............. Za kraj još doda moja ljubav: zamrzila sam klizanje do kraja života! Još smo se dugo i slatko smijali.... |
Videa iz Japana