31.03.2008., ponedjeljak

Zašto DA za NATO

- 00:48 - Pusti vodu (34) - Isprintaj - #

21.03.2008., petak

Koralji...ljepota osuđena na propast

Da ne filozoforam previše ovo je uvodni tekst sa stranice ri-reef: Koraljni greben je najveća i najspektakularnija struktura stvorena od živih organizama. Iako izgledaju poput neuništivih, monumentalnih građevina, oni su tek krhak proizvod beskičmenjaka iz roda žarnjaka. Uz kišne šume, to je ujedno i najmnogovrsniji živući sistem na planetu. Posebnu kompleksnost reef-u daju mnogobrojni simbiotički odnosi i uzajamno nadopunjavanje različitih vrsta. Barijera kao fenomen, nema svoju paralelu u prirodi jer je to jedinstven produkt simbioze biljaka (zooxanthela) i životinja (koralja). Upravo ta simbioza, a ne vrste pojedinačnih organizama, daju kao rezultat -koraljni greben. Koristeći samo sunčevu energiju i ugljični dioksid, uz pomoć simbioze nastaje jedinstveno mjesto za život. Najpoznatija koraljna barijera je Australski veliki greben s najvećom koncentracijom živih organizama na planetu. Proteže se na više od 2300 km duž sjeveroistočne obale Australije. Vidi se čak i sa Mjeseca. Koliko zapravo znamo o koraljima? Siguran sam da je prva asocijacija pri spomenu koralja ogrlica od cvrenog jadranskog koralja ili ono što koraljem nazivamo a prodaje se kao suvenir južnih mora. A to je zapravo tek podloga koju su izgradili organizmi za vrijeme svoga rasta, skelet izgrađen od aragonita. Koraljni je greben simbioza različitih vrsta…koralja, algi, riba i ostalih živih organizama koji nastanjuju greben. Stabilnost zajednice ovisi o svakoj pojedinoj vrsti. Nestanak jedne vrste dovodi do poremečaja u ukupnoj zajednici. Kao primjer navesti ću emisiju na Discoveryu koju sam nedavno gledao. Izlovom riba koje su na vrhu hranidbenog lanca poremetio se čitav sustav koraljnog grebena što je na kraju rezultiralo i odumiranjem koralja. Svjetski oceani postaju sve kiseliji što je posljedica povećanja količine CO2 u atmosferi. To za posljedicu može imati razarajući utjecaj na morske organizme i koralje koji daju največi dio kisika koji udišemo. Koralji su visoko osjetljivi na promjene uvjeta u kojima žive. Izuzetno su osjetljivi na promjenu saliniteta, kiselosti, temperature, zagađenosti, utjecaja čovjeka (uništavanje ribolovnim alatima, eksplozivima, sidrima, sakupljanjem, utjecajem na riblji fond…) Znanstvenici predviđaju da bi do 2030 moglo biti uništeno preko 50% koraljnih grebena u svijetu kao posljedica globalnih promjena. Kao primjer navode koraljnu zajednicu u Panami koja je potpuno izumrla u samo 6 godina kao posljedica prekomjernog zagrijavanja 97/98 godine. Lijevo: Koralji u fazi odumiranja... kako je ljepota varljiva Upravo sam na službenoj stranici Great Barrier reef-a pročitao izviješće za siječanj: Temperatures have recently increased above the long-term average for reefs just north of Cairns, but accumulated stress levels remain below those known to cause coral bleaching (Bleaching je pojava blijeđenja koralja, kao ova na slici i vodi odumiranju. Radi se zapravo o odumiranju algi koje žive u simbiozi sa koraljem a bez kojih i koralj umire) Dok i sami, Draga i ja, ne budemo u prilici plivati koraljnim grebenom (pustih li želja) posebno mi je zadovoljstvo posjetiti povremeno jedan od najljepših sobnih koraljnih akvarija u Hrvatskoj. Čitav jedan ekosustav pruža mi zadovoljstvo kao da upravo ronim koraljnim grebenom. ............................................................................Akvarij Pektor Izvornici: Najljepši hrvatski kućni koraljni akvarij Wikipedia The Habitable Planet Biopact Na blogu Drage možete čitati "Profesionalna deformacija" a na zajedničkom Zajedno do orgazma

- 21:48 - Pusti vodu (51) - Isprintaj - #

16.03.2008., nedjelja

Glumačko iskustvo (iza kulisa)

Još jedno lijepo iskustvo spremili smo u album uspomena. Kao što ste mogli vidjeti na blogu Drage sav je trud na kraju nagrađen. A najveća je nagrada upsavo to naše vlastito, intimno zadovoljstvo postignutim. Draga je pisala post o predstavi i onome što je publika vidjela. Ja ću dati pogled na ono što publika nije vidjela i o čemu zapravo i ne razmišljamo kada gledamo predstavu. Da bi se zastor premijere podigao uložili smo mnogo truda. Sati učenja uloga, uvježbavanja, usklađivanja ostali su iza nas. Bilo je i trenutaka kada smo mislili da nećemo stiči do kraja, bilo je žućnih rasprava oko pogleda režisera i naših vlastitih shvaćanja uloga. Zbog zauzetosti drugim obvezama ostalih glumaca često nas je znalo biti tek nekoliko na probama. Pa ipak svi su ti trenuci iza nas. Publika je vidjela tek krajnji rezultat, jednu lijepu predstavu. Uvijek sam kazališnu zgradu gledao kao hram iza čijih zidina živi neki drugi život. Međutim, iskreno rečeno, ako sam ikada i pokušao razmišljati šta je sve potrebno da bi jedna predstava zasjala u punom sjaju uvijek su te misli ostajale u toj zgradi. Ponekada sam i pomislio kuda im stanu sve te kulise i sve što je za predstavu neophodno. I ne samo za jednu predstavu...Sve su te predstave negdije uskladištene. Kalazišna skladišta Pravi uvid u taj svijet iza kulisa dobio sam tek kada smo išli birati kostime. Umjesto u kazalište išli smo u kazališno spremište. Već sam na prvi pogled ostao iznenađen sa nekoliko velikih hangara u kojima su pohranjene kulise. Kostimi i kazališna radiona smješteni su u posebnom objektu. Još mi ni sada nije jasno kako se osoba zadužena za svo to more kostima snalazi. Bilo nam je dovoljno samo reči koje nas razdoblje i sredina interesiraju a ona nas je bez problema poslužila, ako izuzmeno one sitnice oko veličine kostima. Dok je ostatak ekipe probavao kostime ja sam bacio pogled u radionu. Iako nisam pitao mislim da se ovdije, prema opremljenosti radione, izrađuju uglavnom kulise i neophodni rekviziti. Svakako bi bilo interesantno pogledati i radionu u kojoj se izrađuju i kostitmi. Naš pogled na kazalište i daske koje život znače promijenila je predstava koju smo imali zadovoljstvo i sami doživjeti. Draga je spomenula da je susret na kome smo bili tradicionalan, da se održava svake godine, pak već sada možemo razmišljati o nekoj budućoj predstavi. Na blogu Drage možete čitati Glumačko iskustvo (ispred kulisa) a na zajedničkom Zajedno do orgazma

- 18:58 - Pusti vodu (24) - Isprintaj - #

11.03.2008., utorak

O šiljastim ušima i repićima...2

Još tamo 2005, u vrijeme općeg straha pred ludim pticama i ekrana prepunih nekih podrezanih ušiju napisao sam ovaj post. Danas kada nam se lažne face smiješe i diče nadimkom slavni iliti celebriti (kako to gordo hrvatski zvuči), u vrijeme kada su nam teve ekrani i tiskovine prepuni obećanja o sjaju koji ćete sigurno imati ako se samo date malo izfrizirati, čini mi se da ovaj post ima svoju aktualnost pak ga ponovo objavljujem. Vidim po dosadašnjim komentarima da mnogi misle da je u priči riječ o Zvjezdanim stazama. Ta je serija uzeta tek kao zajebancija oko koje se gradi post. Radi se o ušima koje su vlasniku smetale a o kojima se previše pisalo i davalo tv prostora! Ideju za post i dale su te slavne uši ................................................................................................................. E da ispričam, to vam bilo upravo vako . Sjedim ja u parku pod nekim velikim stablom i zbrajam svoje misli. Velim, pametan jesam, načitan jesam a i penzijica je tu. A da jesam pametan, e stvarno jesam. Pročito ja pun buljuk knjiga. Pročito onu crvenkapicu i sedam praščića, pročito onu o čovjećjoj ribici koja htjela ljudske noge samo živjela u pogrešno vrijeme pa joj jadnoj ne ima tko prišiti. I bilo tu još kojekakvih pizdarija. Najgore stvari pročito o tamo nekim plemenima koja klincima podrezuju ono, ma već znate šta. A curicama da se ne priča, odrežu im klitoris da jadne nebi slučajno uživale u onim stvarima. Ma sve jedno ružnije od drugog. A gledo ja nedavno na discoveriju o tamo nekom ameru koji na silu želi biti ni manje ni više-tigar. Čovjek se sav istetovirao u stilu tigrove kože, dao da mu plastičari naprave usta u obliku tigrovih, stavili nekakve usadke iznad usta da ima gdje zataći one duge mačje dlake, mjauče čovjek po kavezu i veli biti će najsretniji kad se pretvori u tigra. I sada si ja mislim. Imao ja prijatelje koji dali da im podrežu nos. Ko vele prevelik pa smeta. Ja svoj nisam dao. Držo se ja one narodne kolki nos tolki ponos. Pa i one još ljepše-kolki nos toliki i onaj, pa valjda znate koji da ne prostačim. Ma šta ja tu vama kenjam bez veze umjesto da kažem ono bitno oman u glavu. Pade meni sa onoga stabla nekakva stranica eto baš tu pored mene. Pogledam gore valjda kakova gripozna tica oće da sjebe običnog penzica. No gore nikoga i ničega cvrkutavog. Gledam, leži do mene list valjda iz kakvog magazina. Vako načitan kakav jesam mislim uzeti ili ne. No vrag pobjedi strah pak se ipak odvažih. Čitam, priča neki od tih dotora kako sada nakon one serije o stazama među zvijezdama narod ko popizdio. Veli ljudi oće uši ko onaj Spock. Oće šiljaste uši i gotovo. Čak ima i lista čekanja jer veli ne stigne svima udovoljiti. A nije ti to ni tako jednostavno za učiniti . Treba najprije nešto podrezati, pa onda uši ukalupiti i tako ih držati jedno mjesec dana. A koliko su stvarno šiljaste ispale vidi se tek kasnije. Pogledah krišom oću li možda negdje vidjeti nekoga zamotanih ušiju no uzalud. Ipak se sjetih da sam baš neki dan jednog vidio u busu. Sada me samo strah da naša televizija ne poćne sa nekom serijom o psima. I zamislite da onda judi popizde i oće i psečje repiće. Nije problem u repićima. Toga bi se našlo kod veterinara koji svaki dan nekom jadnom štencu odsjeku rep da bi bio ljepši. Problem je daleko veći. Kome kakav rep usaditi? Kome rep buldoga, kome boksera, a kome pak rep pudlice sa onom kitom na vrhu. Kako nas ima svakakovih tko kaže da netko neće poželiti možda svinjski repć ili onaj majmunski. A ima tu i drugih problema. Da li bi za takve usadke išli doktoru ili veterinaru. Jedan je specijalista za jude, a drugi opet za repiće. Tu bi ondak opet posla imali i oni frizeri za pse ili možda jude koji onako lipo izfriziraju one pudlice da jih milina gledati . I na kraju zamislite vi sada te naše špičasto-repate dečke na spitzi. Frizura visoka da se vide uši a iz hlača vire repići. Pak tek oni komentari: Joj baš je dobar, ko ti ga stavio. Idu dečki, ponosno mašu repićima i strižu šiljastim ušima. Ma judi moji. Ipak ja ne dam svoju kvrgavu nosinu pa kud puklo da puklo. Ovo je sigurno jedan od najpoznatijih zombija današnjice. U postu o njemu jedan je meni dragi bloger napisao: "Djeco, ovo nije bijela curica od 16 godina. To je crnac od preko 50" Na blogu Drage možete čitati Niski udarci a na zajedničkom blogu Zajedno do orgazma

- 20:52 - Pusti vodu (36) - Isprintaj - #

05.03.2008., srijeda

Bandjera nera sa tri junfera

Stvarno je bilo dosta crnih i teških tema. Već je vrijeme malo se vratiti sexu i zajebanciji. A sex...ma ima njega u dovoljnim količinama. Znamo se Draga i ja našaliti da bi trebali napraviti barem pola dana razmaka između jednog i drugog Dobar sex potiče dobro raspoloženje. Djeluje bolje od onog crvenog bika, a još k tome mi oboje bikovi. I kako to obično biva mi bikovi kada smo sretni od sreće muuuućemo, zapravo pjevamo iz sva glasa. Daklem, pjevam ja svojoj Dragoj već danima: „Bandjera nera sa tri junfera“. Od kuda mi inspiracija? Pa, crna svilena kosa moje Drage podsjeća me na zastavu. A tri junfera su jedina mjesta gdje se još nismo jebavali...Ispod koljena, pazuha i naravno pupak. Ostade mi tu do dana današnjega nevina. Ma nije baš do današnjega dana. Dosadilo joj da stalno pjevam o toj njenoj nevinosti pa veli da se i toga riješimo. ................................................................................Photo&design by More ljubavi Ljudi moji kako smo uživali!!! Najprije je pala ona nevinost pod koljenom...Dok sam klečao pored nje sa „malim“ ispod njena skvrčena koljena ona je širila i skupljala noge. Ma kako se samo slatko igrala mojim ponosom...Pogled na onu nekadašnju nevinost me izluđivao. Čas ju vidim da bi za tren nestala, zatvorena kao školjka. Zatim je na red došao junfer pod pazuhom...Lijevom me rukom držala za jaja i ludo potezala pod pazuh. Skoro mi jajca iščupala u navali strasti Pravo je ludilo nastalo tek na trećoj nevinosti, dok sam joj spermom punio pupak...Ajmeeeeeeeeeeeeeee!! Još dugo u noć sretni i zadovoljni pjevali smo koliko nas grlo nosi...Bandjera nera bez tri junferaaaaaaaaaaaaa. I upravo kada smo ponovo počinjali igru začuje se zvonce na vratima. Jeba ga Đoka, tko je to sada našao da nas zajebava u najljepšim trenucima, u gluho doba noći? Otvorim iz radoznalosti vrata, a moram priznati i u ljutini, kad ono na vratima susjed sa prvoga kata. Bijela košulja i crvena kravata. U jednoj ruci vino crveno, rose čak, u drugoj komad hladne krmetine. Ma sigurno ga znate. To vam je onaj mali ćelavi što je čitav život bio sekretar partijske ćelije srednjega ulaza prvoga kata. Da, da, to vam je upravo onaj što je moju mat '68 za Uskrs prijavio da je ocu farbala jaja. Uzalud se stari branio da je jedno jaje bilo ofarbano u plavo, drugo u crveno...Između je mat obojala i bijelo, a da ga ne bi optužili za nacionalizam i separatizam, da je državni neprijatelj, na glaviču mu i socijalističku zvijezdu naslikala. Pa ne može plavo-bijelo-crveno bez zvijezde... Sva uvjeravanja pokojnog čaće kako bi sve dao za partiju i ideje velikog nam oca nisu pomogla. Drugi je već dan bila UDBA na vratima. I sada meni stoji taj naš susjed pred vratima, spreman za slavlje kao da se ništa nije dogodilo. Misli kako mi pjevamo neke njegove pjesme, pa da se pridruži. Odmah za njim, jedva stojeći no dotjerana, pojavi se i susjeda sa drugoga kata. To vam je ona što joj je muž bio sekretar partijske čelije drugoga ulaza, drugoga kata. Visoko u ruci drži spomenicu pokojnoga muža i pjeva u sav glas.. Bandjeraaaaaaaaaaaaaa...Band..band...A jebi ga kad baba pomalo muca pa nikako da svrši Nije još ni završila sa kitom a otvara vrata i moj susjed, mladac od trideset i neku. Crvena kravata ponosno visi do kurca. On vam je pak priča za sebe. Mjesto partijskog sekretara drugog ulaza trećeg kata naslijedio je od svog čaće, a taj opet od svog, po sistemu Kim Il prvi, Kim Il drugi, Kim Il treći,,,Castro prvi, Castro drugi... Kada ih vidjeh sve skupa tako okićene i spremne za pjesmu iz svega sam glasa u nijemoj noći vrisnuo: Jebite se i vi i vaš komunizam!!!!!!!!!!!!! Jeka je još dugo odzvanjala hodnikom...Jeebiiiteeeeeeeee seeeeeeeeeeeee istekloooooo vammmmmmm vrijemeeeeeeeee!! ..............................................................................................Design by More ljubavi I šta reći za kraj. Draga i ja do jutra smo složno pjevali: Bandjera nera bez tri junferaaaaaa E viva seskualnost, e viva libertaaaaa... Kako u svakoj šali ima dio istine ima je i u ovom tekstu. Iz druge lučice koju smo gradili stari je izbačen početkom osamdesetih jer se usudio reći da u ribarskom društvu partija nema pravo voditi politiku. Na sastanku partijske čelije u lučici odlučeno je da ga izbace iz kluba te prijave UDBI što banda crvena i učini. A da su bili banda, e jesu. Kada smo sagradili lučicu onda su se u nju nasrali i prodavali vezove za svoj džep. Dok smo gradili samo su obilazili kao lešinari i ni jednom od njih nije palo na pamet da uzme lopatu u ruke. Na blogu Drage možete čitati Prostačke riječi u sexu a na zajedničkom blogu Zajedno do orgazma

- 23:51 - Pusti vodu (37) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Videa iz Japana