26.09.2008., petak
Vječni život bez „duha svetog“
|
Mišljah ovaj puta pisati jedan lagani lijepi post. Mišljah pisati o svom životu među medvjedima, o prvom susretu okom u oko sa medvjedom, o medvjedici sa troje mladih od kojih bi svako stalo u spojene dlanove. Draga je bila oduševljena kada sam joj o tome pričao. No taj će post ipak morati malo pričekati. Povučen sam za prste, za tipkovnicu, silom kojoj jednostavno moja malenkost ne može odoljeti. Pisah u prošlom postu o najobičnijem sranju. I očekivah iskrene odgovore upravo na tu temu. I bili su upravo takvi, nekima smo se od srca i nasmijali. Pa ipak je to dio naše svakodnevice. I sada mi na takav post upade komentar: "Sunce se odmara, dok kapi kiše i dalje blagoslivljaju naše utjelovljene umove ispirući ih od svih nepotrebnih misli, usmjeravajući naše misli na ulazak u zasluženo i davno obećano Božje Kraljevstvo koje je blizu! Za njega se borite i dalje! I radujte se" BB (vjerovatno Big Brother) Bilo je već i prije popovskih komentara u kojima su nas zbog našeg otvorenog pisanja o sexu, narodski rečeno o jebačini, proglašavali antikristima, sotonama, prijetili nam vječnim paklom u pokušaju da nas vrate na jedini ispravan put. Na put vječnog djevičanstva i poniznosti. Nama ukletim ateistima pokušavaju prodati priče o Crvenkapici, Ivici i Marici, Tri praščića i slične priče Osjetih u ovom komentaru kako nakon moga sranja iz duge kaplju svete šarene kapi šarene laže na naše umorne glave ispunjene sranjima. Sjetih se priče o starcu kome se digao njegov duh sveti. Pa vjerovatno i nije bio baš tako mlad ako je stvorio sve živo i neživo, ako je Svemir stvorio. Kako znamo da je Svemir nastao prije otprilike četrnaest i po milijardi godina mora da je i stari imao upravo toliko kada mu se digao njegov duh sveti. I nađe taj starac djevu, udatu k tome, u cvijetu mladosti, da isprazni svoga duha svetoga. Pri samoj pomisli na staru sjedinu i mladicu i nehotice zapjevah onu prelijepu staru pjesmu: Dadoše mene mladu za stara Dadoše mene mladu za stara Da mu ja sjede kose redujem Da mu ja sijedu bradu milujem. Gledam ja lastu i lastavicu Gledam ja goluba, golubicu Gledam ja jedno drugo miluju Gledam ja životu se raduju... I razmišljam kakvo nam to nebesko carstvo nudi starac koji za primjer svima zavede (da li ju je silovao ili mu je sama dala jer je pored muža još uvijek bila nevina?) tuđu ženu, djevu čak? I pokušavam zamisliti kakav nam se to vječni život nudi. Mirisne livade prepune cvijeća nad kojima se nadvila vječna duga iz koje kaplju obojene kapi svetosti na sve pod njom. Livadama trčkaraju bespolna bića (pa neće se valjda u Kraljevstvu Božjem jebavati). Anđeli raširenih krila lepeću nam nad glavama natjerujući nebeskim plavetnilom ovčaste oblačiće i udaraju u harfe melodije nebeske. Iskreno rečeno u priči o Mačku u čizmama više sam kao dijete uživao.  Ovce moje budite ponizne. Budno oko Big Brothera pažljivo motri svaki vaš pokret Kažu da će nam svi zemaljski grijesi biti oprošteni samo ako se poklonimo. A pametan Zagorec kaže: kad me ne bu, nek me jebu. Nametanje poniznosti prema Bogu ustvari je nametanje poniznosti prema crkvi da bi svoje ovčice mogla voditi kako joj se prohtije. I ne samo voditi već i strizati i voditi svoju politiku, biti naddržava u beskrajnoj pohlepi za dobrima. Od beskrajne poniznosti do spremnosti na vlastitu žrtvu, makar to značilo opasati se eksplozivom i raznijeti gomilu nevinoga svijeta, tek je jedan korak. Prisjetih se i onih kolektivnih suicida pod vodstvom kojekakvih bolesnih propovjednika ili onih koji su bili uvjereni da napokon dolazi Kraljevstvo Nebesko. Slušajuči „sa strane“, uma nezagađenog vjerom daleko je lakše razlučiti popovska laprdanja. Jednostavnije je na ispravan način razumjeti šta to znači kada Papa 2008. godine poziva vjernike da se okanu želje za znanjem, tek jedan od bisera crkvene vrhuške da spomenem. Ovim postom nisam željeo povrijediti osjećaje vjernika. Svatko ima pravo da vjeruje u šta god želi. Mnogima takvo vjerovanje možda olakšava njihove teške trenutke. No smatram da je vjerovanje u samoga sebe i svoje mogućnosti dano samo čovjeku. Pa zašto ga zatirati i prepuštati se imaginarnom, uljuljkavati se u obećanom budućem sretnom životu. Život je ipak samo jedan, ovaj koji sada živimo. Imaju popovi svoje torove sagrađene žuljevima vjernika. I neka u tim torovima uživaju do mile volje sa svojim ovcama. Ali popovanjem na svakom koraku samo stvaraju reakciju o kojoj sam ovdije i sam pisao. Kao hedonisti Draga i ja uživamo u svakom trenutku koji nam je poklonjen. Gubiti vrijeme na lizanje oltara i beskonačna klanjanja jednom preljubu, dok popovi uporno promiču čistoću, nespojivo je sa našim poimanjem života. Jebe mi se za vječni život u kome neću osjetiti svoj duh sveti u vlastitim gaćama. Nadam se da ovih mjesec dana koliko Draga neće pisati ipak brzo proči |
- 22:19 -
Pusti vodu (27) -
Isprintaj -
#
15.09.2008., ponedjeljak
Sranje naše svakdašnje
|
Sjedimo jutros Draga i ja u našem Malom raju, igramo se dodirima i poljupcima. Ustade Draga i krene prema vratima. -Ideš kakiti? -Aha.. -Mislit ću na tebe ljubavi. Uskoro se vratila sa sretnim osmjehom na licu. Ubrzo i mene malo pritislo. -Ljubavi. I meni se kaki. -Pa idi zlato. -Ma bi ja ali mi žao baciti govno...Najrađe bih ga sačuvao... Uslijedio je dugi smjeh. Ideje su padale kroz grohot. Ispričah joj o onom „umjetniku“ koji je svoje sranje proglasio umjetnošću i izlagao ga po galerijama dok su ljubitelji umjetnosti zadivljeno promatrali njegovu umjetnost uz dubokoumne razgovore i kritike koje su naveliko hvalile njegovu umjetnost. Ispričah joj i kako je umjetnik u konzerve pakovao svoja govna i skupo prodavao kao umjetnička djela. Ah ta moderna umjetnost! Draga je slušala sa nevjericom. No jebi ga. Umjetnik je rekao da je to umjetnost i tako je i prihvačena u kulturnim krugovima. Dakle...Ima li bolje teme za post? Volite li srati(kakiti)? I ima li u sranju prave , istinske ljepote. Ili vam samo tjera suze na oči... Znači da se bacimo na posao. Saranje opće kulture To je ono općepoznato sranje uz koje čitamo jutarnje novine, žutu, smeđu a bogme i crnu štampu. Nekome uz takvo sranje najbolje sjedaju crtiči a netko u potajici svoga sranja razgleda porniće za koje se inače srami priznati da ih konzumira. Dubokoumno sranje Sam naslov kaže da su mnoga znanstvena postugnuča ugledala svjetlo dana upravo zahvaljujuči sranju. Čovjek ugodno zavaljen nad svojim sranjem razmišlja o svemiru, o atomima, a možda i o crijevnim parazitima. A dobro se zna da je ideja ta koja od nepoznatog pravi poznato. Bilo bi interesantno znati koliko je nobelovaca do svoje nagrade došlo upravo zahvaljujuči sranju. Za jednoga sa sigurnošću možemo reči da je na ideju došao nakon dobrog sranja. Jasno, radi se o Arhimedu. Čovjek se israo a zatim uskočio u kadu da opere dupe. I u tom mu trenu palo na pamet riješenje zagonetke. A možda mu je u podsvjest pala misao upravo dok je srao, reči ćemo kada mu govno upalo u vodu. Možda je upravo tada i došao na ideju no bilo ga sram priznati odakle mu ideja. Ljepše je reči da se kupao nego da je srao.  Očiispadajuče sranjeO ovome je najbolje potrošiti što manje riječi. Kada vam crijeva pucaju, šupak se bolno širi a govno nikako da izađe stisnete zube, vjernici vjerovatno smjerno pogledaju prema nebu i od Svevišnjeg traže riješenje svoga usranog problema. A govno uporno pa ni makac. Ma pregrizao bih govno samo da se mogu tada posrati k'o čovjek. Samocureće sranje Svima dobro znana pojava. Plašite se ustati sa jednog sranja da vam već u slijedećem trenu novo ne pobjegne niz noge ili nedajbože u gaće koje ste tek promijenili. Ovdije se ipak treba malo zaustaviti jer problem zahtijeva učinkovito riješenje. Dakle ja u tom slučaju pribjegavam čašici loze koja ubrzo riješava problem Za antialkoholičare imam i recept liječenja na biljnoj bazi: Da ja sada ne izmišljam podastirem naputak na uvid: 1.morate kupiti pet pari čepića za uši 2.paket medicinske gaze 3.pola litre borne vode Primjena: naći pogodan grm koprive. Staviti čepiće u uši, skinuti gaće i sjesti u koprive. Šupak će vam se u trenu tako stisnuti da će vam odmah biti jasno čemu služe oni čepići. Šupak će ostati tako stisnut barem pet dana, a čepići će osiguravat da ne serete kroz uši. Svako jutro oprezno izvadite stare čepiće, operite uši gazom umočenom u bornu vodu i stavite nove čepiće. Lagano sranje Svima tako drago. Riješite se na brzinu unutarnjih poriva i nekako vam žao ustati sa sranja.  Umjesto zaključkaAko uživate srati vjerovatno uživate i u mirisu vlastitog sranja. Mooooolim.......? Ma tko mi to kaže da ne uživa. Još nikada nisam vidjeo ili čuo da netko ide srati sa maskom na licu. Eto ja na primjer znam da mi sva govna nemaju isti miris. Sve ovisi o prehrani prethodnog dana, o vrsti sranja (vidi gornju podjelu), pa čak i o mjestu na kome serete. Meni je uvijek najljepše mirisalo kada bih ujutro srao u rosnoj šumi. Milina božja od mirisa. I za kraj. Ako još niste srali u dvoje svakako to učinite. Kada smo se Draga i ja gledali preko štapova za koje smo se držali dok smo srali u šumi bio je to tako erotski doživljaj da ga se još uvijek sa radošću prisječamo. Pitanje za Vas, dragi blogoprijatelji: Kako doživljavate vlastito sranje? Nadam se iskrenim odgovorima. |
- 14:05 -
Pusti vodu (55) -
Isprintaj -
#
04.09.2008., četvrtak
Akvarij
|
Ovo trulo vrijeme, ljeto kada je već trebalo uminuti, nenormalno visoke temperature i vlaga ubijaju svaku želju za razmišljanjem. Preživljavamo očekujuči kišu koja nikako da dođe i vrijeme primjerenije kalednarskom razdoblju u kojemu se nalazimo. Razlogom je to da i ovaj post bude lagan u pokušaju da unesem malo ljepote u dane koji su izgubili ljepotu. Proljetos sam pisao post Koralji...ljepota osuđena na propast o koraljima koji zahvaljujuči upravo čovjekovom utjecaju u prirodu polako ali sigurno odumiru. Spomenuh tada kako imam sreću posječivati jedan od najljepših kučnih koraljnih akvarija u Hrvatskoj. Prije par dana sam ponovo uživao u toj ljepoti i nisam odolio a da ne napravim par snimaka. Žao mi je što u to vrijeme koralji nisu bili "otvoreni" da snimim akvarij u punoj ljepoti. Akvarij je čitav jedan eko sustav. Koliko je pravi eko sustav osjetljiv mogu se uvjeriti tek u razgovoru sa vlasnicima. Svako i najmanje odsutpanje od potrebnih uvijeta ubrzo dovodi do raspada sistema.
|
- 13:06 -
Pusti vodu (31) -
Isprintaj -
#
Videa iz Japana
Sukiyaki uz more
Najviša zgrada Japana
We'll be back
Hiroshima, Zvono mira
Shinto vjenčanje
Tokyo, Sanja Matsuri
