Kao što u prošlom postu pisah, napokon smo opremili naš mali blog Caffe.
Novi ekrani dali su nam stvarnu sliku naših blogova koji su u istom izdanju stojali nekoliko godina. Normalnim se nametnulo da napokon i blogove redizajniramo, prilagodimo ih današnjem vremenu.
Iskreno rečeno naročito je Draga bila nezadovoljna izgledom svoga bloga. Znali smo da je njen blog smještem na lijevu stranu ekrana, no na manjem monitoru i sa manjom rezolucijom to i nije izgledalo baš toliko loše. Njeno je nezadovoljstvo izgledom bloga sada toliko raslo da skoro više i nije imala volju pisati.
Jasno da je jedino riješenje bio redizajn blogova. Draga je danima tražila predložak koji bi bio po njenom ukusu. One koji su joj se učinili interesantnima pokušavala je prilagoditi svome pogledu na blog dizajn. Nakon bezbroj pokušaja na kraju je ipak pala odluka da na kodu moje stranice napravi svoj dizajn. Tek je sada došlo do izražaja koliko je jednostavno, prije par godina, sin izradio HTML kod moje stranice, prilagođen za Firefox.
HTML kod tek je kostur na koji dograđjemo svoju osobnost, pokazujemo svoja razmišljanja i predstavljamo se posjetiocima. Draga je i u izradi svoga novog dizajna pokazala svoju strast za perfekcijom. Svaki je detalj bio temeljito razrađen prije nego je sjeo na mjesto. Od slike u zaglavlju, preko boje svakog pojedinog dijela teksta do pozadine, sve je moralo biti onako kako je ona zamislila. Bilo mi je posebno zadovoljstvo gledati kako je izradila pozadinu koja je učinila da njen blog izgleda prekrasno.
NNN.NNN NNN
Vjerovatno će biti onih koji će se upitati zašto smo osnovu posta ostavili crnom. Takva nam se pozadina uvijek činila idealnom. Tekst na takvoj pozadini dolazi do punog izražaja. Izbjegnuto je da šarenilo pozadine smeta čitljivosti teksta što je često vidljivo na blogovima, kada moramo skrolati da bi našli mjesto na stranici na kome možemo pročitati napisano. Također, takva nam boja omogučava da svoje ilustracije uklopimo u post, da izgledaju kao da izranjaju iz posta umjesto da bodu u oči. Primjer takve ilustracije je i ovaj brod-duh. I na kraju, mislimo da dragi gosti dolaze da bi pročitali o čemu pišemo a ne da bi se divili ljepoti pozadine. Ljepota je i u jednostavnosti a ne natrpanosti blog stranice.
Blogovi su najljepši na rezoluciji 1024x768px ili večoj.
Ponosni smo što smo na blogove mogli postaviti "Design by teuta i More ljubavi". To smo ipak mi i naš pogled na blog, to je naš posao. To je slika nas.
Dodatak 29.09.2009. Kako je ova stranica često otvarana preporučam svoj češki blog (link ispod komentara) za koji često sa ponosom kažem da je možda najljepše dizajniran blog na češkim stranicama. Stvarno sam na njega ponosan.
Na blogu je i knjiga gostoju Návštěvní kniha na koju sam također ponosan, ne bez razloga (link je i na margini češkog bloga).
Također preporučam i svoj blog Moje ilustracije posvećen isključivo ilustraciji, animaciji i dizajnu, na koji sam posebno ponosan.
Dodatak.
Potaknut krađom postova ovaj sam mail poslao na blog@blog.hr..Sa te adrese nisam dobio odgovor. No odgovor stiže sa adrese help@blog.hr koju mi je u komentaru preporučio Đus koji ima puno iskustva sa tim adresama.
Poštovano uredništvo.
Česti smo svjedoci krađa postova objavljenih na blogu, ukradenih, a zatim objavljenih pod tuđim imenima. Kao dugogodišnji bloger znam da je bilo dosta takvih primjera. Zaštita autorskih prava tek je simbolična. Prepušteno je da se sami borimo protiv takvih pojava.
Prepušteno je nama blogerima da takve lopove prozovemo kada se pojave.
Znam da se blog uvijek može ograditi od takvih pojava pozivajuči se na autorska prava blogera, možda i da ugasi blogove koji se kite tuđim uratcima.
Razmišljajuči kako bi i Vi mogli doprinijeti borbi protiv krađa došao sam do jednostavnog riješenja.
U Rijeci je nekada postojao Stup srama na koji bi bili vezani prijestupnici i ostavljeni da im narod sudi. Bilo bi interesantno kada bi i blog uveo takav stup na svojoj naslovnici. Mislim da bi malo tko poželjeo da se na njemu nađe. Time bi na najbolji moguči način zaštitili i blog od optužbi da ne čini ništa na zaštiti blogera. Mislim i da bi se svi blogeri rado složili sa takvim načinom borbe protiv krađe.
Dokazivanje autorskih prava je relativno jednostavno datumima objavljenih postova ili radova. Oštečeni bi blogeri prijavili krađu a na vama bi bilo da lopova javno obznanite. Kao što postoje liste poznatih i skoro poznatih blogera, mislim da bi i na ovu listu blogeri rado svračali.
Bilježimo se sa štovanjem
More ljubavi i teuta
Ako se slažete sa pismom iskopirajte ga i pošaljite uredništvu. Na sličan način mi sa puno uspjeha podržavamo akcije koje se vode preko Greenpeaca, samo što mi pisma koja šaljemo ustanovama ili pojedincima dobivamo na naše mailove ili ih sami pišemo da bi podržali akciju. Mnoge su akcije urodile rezultatom upravo zahvaljujući velikoj obitelji Greenpeaca u koju i sami sa ponosom spadamo. Jedan mail upućen nekome tek je kap, nad brojnošću svatko se zamisli. Mislim da dovoljno riječito govori i ova slika preuzeta sa Greenpeace-a
Znate onu narodnu: Sa novim elanom u nove radne pobjede!
Upravo tako se mi sada osjećamo i ovaj je post potaknut upravo time.
Mali pogled unatrag
Prvi sam stroj kupio još tamo u prošlom stoljeću, preciznije u srpnju '97. Bio je to zmaj od stroja za ondašnje prilike, 19 000kn. Umjesto onda uobičajenih 8Mb RAMA imao je čak 32, sa mogučnošću dogradnje. Procesor 132Mhz a hard 1,8Gb. Monitor Nokia bio je nekoliko godina svrstavan visoko na prvo mjesto po kvaliteti. Modem ludilo od 33 600Bps, za skinuti 2-3 Mb trebalo mu je samo nešto manje od sat vremena!Nakon dvije godine je krepao hard pa sam stavio novi od 3,8Gb.
Jedan od najtežih ispita koje je taj stroj podnesao bila je noć kada smo dovršavali sinov diplomski rad. Na Win 98 SE, koji su sami trebali znatno više RAMA od onoga što smo imali, istovremeno je bio otvoren Word sa sedamdesetak stranica što čistog teksta što stranica sa formulama, pa zatim Exel sa nekoliko desetaka srtanica tabličnih proračuna a na svakoj stranici po nekoliko desetaka tablica, pa onda ACAD sa kompliciranim presjecima, pogledima 3D i alatom za proračune. Sve smo istovremeno radili. Sjećam se kada bi otvorili Word stranicu na kojoj su bile i formule čekali smo da formulu otvori znak po znak, skoro minutu za otvaranje najobičnije formule. I još je na kraju sve to morao progutati i printer.
Ni danas mi nije jasno kako smo sve uspjeli odraditi. Tada se isplatilo svih onih 19 000kn koje sam dao za kvalitetu koju sam tražio.
Prije par godina ipak sam prešao na jači stroj, no sa staroga sam zadržao monitor, hard od 8GB koji sam kasnije dogradio, zvučnu karticu koju sam također kasnije zamijenio, grafičku isto je kasnije zamijenjena, floppy...Tako sam dobio stroj sa 512 Mb RAMA, 1,2 Ghz procesorom i čak 90Gb na 2 harda.
Iz posta Tipkovnica za četiri ruke. Draga je prvi puta bila kod mene i ovo je povijesna slika. Naše prvo zajedničko pisanje
Jasno da vrijeme čini svoje. Tako je i starom monitoru napokon došao kraj. Postao je pretaman i vrištao je za umirovljenjem.
Odluka je pala...Treba nam novi monitor. No kada već kupujemo monitor zašto ne uzeti i novi stroj! Poklonismo si ga za Novu godinu.
...........................................................................Susret starog i novog
Kada je sve trebalo ići dalje bez problema pojavio se jedan kojega sam se plašio od samog početka...Prebacivanje modema na novi stroj. Danima sam se jebavao sa T-comovom službom oko instalacije dok mi na kraju nisu rekli da imam pravo na novi modem jer starog Maxu imam dvije godine! I tako smo mi ušli u novu godinu bez veze sa net svijetom. Vidi se i koliko dugo nismo pisali i komentirali.
Previše bi vremena odneslo da sada još opisujem koliko sam puta instalirao i reinstalirao nove Windowse na oba stroja, te instalaciju svih programa koji su reinstalacijom Windowsa izgubljeni ili ih je bilo potrebno staviti i na novi stroj.
Posebno mi je zadovoljstvo da sam očistio nakupljenu prašinu u ventilatoru i hladilu napajanja. Hladilo procesora i tako čistim svakih par mjeseci i svaki se puta čudim koliko se toga nakupi i kako hladilo uopče obavlja svoju funkciju.
....................................................................Među žicama koje život znače
Kako se Draga nikako nije mogla priviknuti na novi dugački 19'' monitor odlučismo njoj kupiti 17'' kvadratni. Tako smo sada dobili pravi novi Net caffe kutak.
Zadovoljstvo zajedničkog rada sada je potpuno. Ne trebamo čekati na red...