28.09.2009., ponedjeljakOsmi život jedne mačke
|
Ma svašta je već ovih dana rečeno i nasrano na temu nasilja nad ženama, pa zašto da i ja ne dodam malo svoga pogleda. Pisalo se i pričalo o svakovrsnom nasilju nad našom boljom polovicom. Nalazili su se bezbrojni razlozi i stravične slike i priče. Nalazili su se razlozi i uzroci na svim mogućim i nemogućim stranama. Proglašeni smo alkoholičarima, luđacima, manijacima, ubojicama… A nitko se nije usudio prstom uprti i prema crkvi i Njemu, zna se već kome. Pa da krenemo od Njega, zna se već koga. Reče taj Netko, a zna se tko, ženi: Učinit ću da trudna, budeš u velikim mukama; sinove ćeš bolno rađati. Bit ćeš požudna spram čovjekom svojim, a on će tobom gospodovati. Dobro znamo kakve su strašne posljedice kroz povijest žene trpjele zbog toga prokletstva bačenog na njih. Bile su proglašavane vješticama i paljene na lomačama. Mogle su i još i danas mogu biti kažnjene, u raznim dijelovima svijeta, kako je god kome palo na pamet a da nisu imale prava braniti se. Umotane su u krpetine iz kojih im se ni oči ne smiju vidjeti. Muškarac je taj kome je bilo dozvoljeno sve činiti, ženi je nametnuta vječita pokornost. Imale su biti “kuco” kako se to kaže u našim južnim krajevima. Crkva nam se uvukla u sve obrazovne ustanove, od vrtića do fakulteta. Treba djecu odgajati od malih nogu. Svatko treba dobro naučiti koje mu je mjesto u životu suđeno i kako se u životu može i mora ponašati sukladno presudi Njega, zna se već koga. Skoro svakodnevno crkvenjaci nam sole pamet kako treba živjeti pod križem no u svoj toj njihovoj halabuci nisam čuo ni jedan puta ovih dana da je netko od njih rekao ŽENA NIJE GRIJEŠNICA I NIJE DUŽNA BITI SLUGOM SVOME GOSPODARU. Čiji je to grijeh, preveliki grijeh, u zemlji koja se diči pridjevom "Zemlja vjernička"? PS. Dragu je ružno puknula viroza pak nije u stanju ni komp startati |
Češka beseda Rijeka, osnovana 17. rujna 1994. kao prva od novoosnovanih čeških udruga nakon domovinskog rata u Hrvatskoj, djeluje u okviru Saveza Čeha u Republici Hrvatskoj. Danas broji oko 150 članova, ima tri folklorne grupe, amatersko kazalište, lutkarsko kazalište, pjevački zbor i knjižnicu. Povodom obljetnice juče je svečano je otvoren naš novi dom T. G. Masaryk. Od početnog okupljanja, preko puno entuzijazma, uz puno rada i samoodricanja udruga je napokon dobila jedan od najljepših i najvećih domova u Hrvatskoj. Gradnju doma novčano su pomogli Republika Češka, Republika Hrvatska, grad Rijeka i PG županija, Ministarstva kulture i manjina, Zajednica Čeha u Hrvatskoj, te brojni donatori iz Hrvatske i Češke. Mnogi su članovi dio svoga života uložili u ovih pet godina gradnje, no dušu mu je dala predsjednica Fanika Husak. Nezamisliv je posao koji je podnesla i nosila na svojim leđima. Od organizacije, brige o financiranju gradnje, uspostave veza i kontakata, brige o ostalim brojnim aktivnostima društva do direktnog fizičkog rada, usprkos zdravstvenim problemima i gubicima u obitelji Ona je najzaslužnija za jučerašnje svečano otvaranje. U Rijeci živi oko 15% pripadnika manjina a Češka zajednica svojim radom pokazuje šta se može postiči zajedničkim zalaganjem. Uz ostale uzvanike otvaranju su bili nazočni: veleposlanik Republike Češke Karel Kühnl, ministar prosvjete Radovan Fuchs, zastupnica za manjine Zdenka Čuhnil, gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, te župan PGŽ Zlatko Komadina. Svečanost je započela izvođenjem himni Hrvatske i Češke. Nakon himni uslijedili su govori uzvanika a umjesto presjecanja vrpce dom je otvorenim proglasio gradonačelnik ispijanjem čašice poznate češke rakije Becherovka sa predsjednicom udruge. Svečanost je nastavljena kulturnim programom, a nastupili su dragi prijatelji naše udruge iz Rijeke i okolice, Bjelovara, Prekopakre te gosti iz Češke. Uživao sam slušajuči kako su prisutni bili ponešeni plesom i pjesmom. Iako velik, dom je bio premalen za sve posjetioce. Nakon svečanosti brojni su gosti uživali u ponuđenim kolačima, češkoj kuhinji, obaveznom češkom pivu, te ostalim pićima i napitcima. Bili smo ponosni što smo dijelom te krasne udruge. |
Smanjenjem zahila nafte koja se crpi na konvencionalan način, posiže se za novim izvorima. Osim u podzemnim depozitima nafte ima u naftnim škriljcima i u naftnim pijescima. Dok je cijena nafte bila niska, a plivali smo u njenom izobilju, iskorištavanje ovakvih ležišta nije bilo isplativo i tek su vršena istraživanja. Naftne krize pokazale su da cijena nafte od nekadašnjih 15-20 $/barelu mož skočiti i do desetak puta. U takvim uvjetima i u uvjetima ovisnosti o nafti ogromna se sredstva ulažu u svaki mogući put do nafte i nijedna cijena nije prevelika, pa ni ona da time direktno radimo sami sebi o glavi utjecajem na okoliš i još više na atmosferu. Posljedica zatopljenja koje dovodi do topljenja ledenjaka mnogi još nisu svjesni, a stravične su (biti će tema nekog budućeg posta). No još je stravičnije ono što nam se sprema otapanjem permafrosta (zaleđene zemlje u području Sibira). Njenim otapanjem osloboditi će se ogromne količine metana koji će završiti u atmosferi. Kapitalu nije bitna budučnost, bitan je profit. Naftnim kompanijama, za sada, nije u interesu istraživati alternativne izvore pogonskih goriva. Kada nafte nestane vjerujem da će brzo biti u uporabi novi energenti koji će opet donositi profite. No da li će tada već biti prekasno za te nove energente? Naftni pijesci Naftni pijesak se sastoji od pijeska, bitumena, gline i vode. Sirovi bitumen je crna, asfaltna nafta gusta poput melase. Bitumen se mora oplemeniti kako bi se transportirao cjevovodom i preradio u rafinerijama. Proizvedeni oplemenjeni bitumen se sastoji od primarnog benzina, laganih i teskih plinskih ulja, te se oni miješaju kako bi se proizvela lagana, niskosumporna sirova nafta koju u Syncrudu nazivaju Syncrudova sirova nafta. Naftni pijesak sadrzi 4 tež. % vode. Svako zrnce naftnog pijeska je vodomočivo, što omogucuje odvajanje bitumena od pijeska i vode. Kada bi svako zrnce pijeska bilo naftomočivo, tada ne bi bilo moguće odvajanje bitumena od pijeska metodom ekstrakcije pomocu vruće vode. Operacije kanadske korporacije Syncrude se obavljaju na Athabasca nalazistu naftnih pijesaka u sjevernoistočnoj Alberti u Kanadi. Naftni pijesak je vidljiv u priobalju Athabasca rijeke, sjeverno i južno od grada Fort McMurray, međutim većina naftnog pijeska u Athabasca području leži zatrpano 50 metara ili dublje ispod tresetnog mulja i pokrovne mase. Athabasca nalaziste naftnih pijesaka je največi naftni izvor u svijetu. (Izvornik: Croatien scientific) Sada se iz naftnih pijesaka proizvodi 780.000 barela sintetičke sirove nafte dnevno što je 8% ukupnog američkog uvoza. U procesu dobivanja nafte iz tog izvora proizvodi se 15-40% emisija stakleničkih plinova više po jedinici energije nego kod konvencionalnog dobivanja sirove nafte. (Izvornik: Radical project) Kako se zalihe ovih pijesaka nalaze na dubinama većim od 50m a radi se o dnevnim kopovima možete zamisliti o kakvoj se devastaciji radi. Dodajte tome još i postrojenja za preradu (separaciju) i sva ona potrebna prateča postrojenja. Zbog toga objavljujem ovaj mail Greenpeaca u nadi da ćete svratiti na linkove u njihovom članku i imati vremena pročitati i pogledati. Iskreno se nadam da ćete i vi svojim glasom poduprijeti akciju Stop the tar sands We are taking action in the tar sands! As this e-mail goes out Greenpeace activists are putting themselves in front of earth diggers - huge machines the size of houses - used to scrap away the wilderness that covers the tar sands. They are demanding that world leaders put an end to this climate crime - tar sands development is pushing the planet towards climate catastrophe. Watch the action unfold live and show your support for a future without tar sands: Choose to load or display images at the top of the e-mail. You have to see this Tar sands - sometimes called oil sands - are one of the largest remaining deposits of oil in the world. Developing the tar sands has created the biggest industrial development project, the biggest capital investment project, and the biggest energy project in the world. It has also created a literal hell on earth. Areas of wilderness the size of small countries are chewed up and replaced by a landscape of toxic lakes, open pit mines, refineries, and pipe lines. You have to see it to believe it. We will continue to put pressure on our world leaders in the lead up to the UN Climate Summit this December in Copenhagen - and we will need your help. Keep an eye on your inbox for more updates. Ready to Tweet (join us on Twitter under #stoptarsands) or help us share this on Facebook? Spread the message - stop the tar sands! Thank you for your support! Otrovna voda ispušta se u umjetna jezera čija je površina već sada veća od 130 km2. Pokušajte zamisliti kakva će biti kroz par godina ili kasnije. Kod Drage možete vidjeti Uskoro baka |
Kao što na margini piše ovo je blog za one koji se žele opustiti i zaboraviti svakodnevne brige i probleme. Dakle ovdije nećete nači: ljuljanje jajca popovima i političarima, veličanje križeva i obećanja, nećete nači celebritije ni priče o BB kući, kojekakvim farmama i svinjcima, i o svemu onome čime se šopa potrošačko i malograđansko društvo. Koga interesira gdje su ostale nečije prljave gaće, tko je koga gdje povalio, tko je kome noge raširio, kakavi će nam biti kandidati, kakvi porezi, kako do knjiga, kako preživjeti, lako će nači takve teme na drugom mjestu. Takvih je blogova i žutila i tako više no dovoljno. Život je onoliko lijep koliko ga lijepim sami učinimo. Draga i ja nastojimo svaki naš trenutak učiniti lijepim. Šetnja je uvijek lijepa prilika za opuštanje i šalu. Ovo je kratka priča s jedne takve šetnje. Nakon ovoga obavezno svratimo do parka. Vlasnici pasa sa svojim ljubimcima okupe se oko šestipo sati. Svi su njihovi psi naši ljubimci, svi nas poznaju i dočekuju kao stare prijatelje. A samo psi znaju iskreno pokazati svoju radost. Nedavno su od radosti toliko skakali po meni kada smo došli da su moje crne hlaće i crna majca izgledali kao da sam se valjao po blatu. |
Volite fotografiju? Ja volim. Nekada davno imao sam jednog Zorki-a s kojim sam se volio igrati i istraživati. Problem je bio svaki puta kada je trebalo razviti film da bih vidjeo šta sam uspjeo dobiti svojom igrom. Trebalo je plačati sve one bezuspješne pokušaje da bi se dobila tek jedna prava fotografija. Danas je skoro nezamislivo, nama amaterima, raditi na takav način. Mobiteli s odličnim kamerema, o digitalnim fotičima suvišno je trošiti riječi, učinili su fotografiranje mogućim u svakom trenu. Najljepše je to da već na prvi pogled možemo vidjeti šta smo snimili i ponavljati snimke dok ne dobijemo onu pravu. Prebacivanjem na komp lako je ispraviti nedostatke na slici kojom smo zabilježili interesantan trenutak ako slika nije ostala dovoljno kvalitetna. Programi za obradu fotografije pružaju nam beskrajne mogučnosti takvih ispravki i igranje slikom. Draga i ja kažemo da cvijeće treba brati fotićem a ne rukama i kada vidim cvijet jednostavno ne mogu odoljeti. Pregledavajući mnoštvo slika cvijeća koje se skupilo na hardu pogled mi je zapeo za ovu ružu. Ljepota ruže s kišnim kapima gubi se na sitnolisnoj pozadini. Kako obožavam raditi ilustracije malo sam se poigrao i dobio ovu prekrasnu ružu koju poklanjam mojoj Ljubavi. Volim te Ljubavi moja |
Rijeka i Kawasaki gradovi su prijatelji još od 1977. U znak prijateljstva Kawasaki je Rijeci poklonio lanternu i skulpturu brata i sestre koji sjede iznad vode. Lanterna je postavljena na krasnom vidikovcu ponad mora, na istočnom ulazu u grad. Daleko ružniju sudbinu doživljava brončana skulptura koja je postavljena pored fontane u centru Rijeke, na Trgu Bana Jelačića. Umjesto ukrasom fontanu i skulpturu možemo nazvati ruglom najljepšeg riječkog trga. Riječke fontane rade na zatvorenoj cirkulaciji vode. Fontane se prazne i čiste jedan puta tjedno, petkom. Ova mala fontana smještena je ispod dvije velike stare platane i okružena cvijetnjakom. Voda u fontani čista je tek prvih par dana, ako je lijepo vrijeme. Nakon par dana počinje ličiti baruštini punoj blata i otpalog lišća. Sjećam se kada je u njoj voda bila zelena i još su jedino žabe nedostajale. Skulptura pak priča je za sebe. Spremajući post na svom češkom blogu o gradovima prijateljima slikao sam i tu fontanu misleći ju ponosno pokazati češkim prijateljima. No kako izgleda možete vidjeti na slikama. Ja sam osjetio sram prilikom pogleda na ove slike. Usrana od golubova i korodirala, ova je skulptura odavno zaslužila malo njege. Ovo je fontana koju obavezno slikaju turisti namjernici i oni što ih vodiči u grupama dovode i objašnjavaju njeno značenje. Sumnjam da oni doma u Photoshopu obrađuju ovakve slike prije nego ih pokažu prijateljima. Sumnjam da gledaju ovakve slike kao lijepu uspomenu. I stvarno me zanima kako ovo ruglo doživljavaju delegacije Kawasakija koje svako toliko dolaze u naš grad. Još donedavno pored ploče sa japanskim pismom stojala je samo mala aluminijska pločica sa inventarskim brojem. Nisam odolio da riječkoj turističkoj zajednici to ne nabijem na nos sa prijedlogom da postave ploču sa razumljivim prijevodom. Možda sam ovim činom barem malo pridonesao ovome što sada imamo, a nadam se da će i ovaj post možda nekom upasti u oko. Iz podužeg razgovora sa općinskom službom kroz mail donosim dio dopisa koji je iz te službe upućen upućen gradonačelniku: "I, stoga, hvala Velikom Zelenom što je ukazao na loše stanje ove prekrasne skulpture – naši će ju komunalci uskoro dovesti u bolje stanje, u to sam sigurna." Ovo mi daje nadu da ovaj post ipak nije uzalud pisan i učvršćuje me u mome stavu da i o nama ovisi kako će i da li će biti riješeni naši problemi. |
Videa iz Japana